Umjetna inteligencija definira se kao skup tehnologija koje doprinose širokom spektru gospodarskih, društvenih i drugih koristi te se primjenjuje u nizu djelatnosti od javnog kao što je zdravstvo, poljoprivreda, sigurnost hrane, obrazovanje, mediji, sport, kultura, upravljanje infrastrukturom, energetika, promet i logistika, javne usluge, sigurnost, pravosuđe itd.
Kako je navedeno članku 22. GDPR te obrazloženo u presudi EU Suda posl.br. C‑634/21, povodom zahtjeva za prethodnu odluku (Upravni sud u Wiesbadenu protiv Land Hessen, uz sudjelovanje SCHUFA Holding AG), automatizirana odluka koja se odnosi na osobu dopuštena je samo ako
- je nužna za izvršavanje ugovora, ili
- postoji zakon koji to eksplicitno dopušta, ili
- postoji izričita privola.
U praksi se najčešće susreće opcija b. , ostakle dvije opcije se pojavljuju rjeđe.
Širok doseg pojma „odluka” potvrđen je uvodnom izjavom 71. GDPR. Ispitanik bi trebao imati pravo na to da se na njega ne odnosi odluka, koja se isključivo temelji na automatiziranoj obradi i koja proizvodi pravne učinke koji se odnose na njega ili slično na njega znatno utječu (uključujući profiliranje), poput automatskog odbijanja zahtjeva za kreditom putem interneta ili prakse zapošljavanja putem interneta bez ikakve ljudske intervencije.
O primjeni izuzeća iz članka 22. GDPR raspravljao je i Upravni sud u Bremenu te svoja stajališta iznio u presudi od 14.07.2025. posl.br. 2 K 763/23u.
Stanovnik grada Bremena tužio je protiv rješenja o naknadi za otpad, jer je ono, suprotno GDPR izdano bez ikakvog ljudskog sudjelovanja. Upravni sud u Bremenu (VG Bremen) presudio je u njegovu korist. Činjenica da su podaci prethodno ručno zaprimljeni od strane zaposlenika, za predmet je nebitno. Grad Bremen se također, bez uspjeha, branio tvrdnjom da je izdavanje rješenja ipak bilo inicirano ljudskim djelovanjem. Sud nije uvažio niti argument da se rješenja nasumično provjeravaju od strane zaposlenika. Budući da je rješenje izdano potpuno automatizirano, rješenje o naknadi za otpad grada Bremena protivno je članku 22. stavak 1. GDPR . (No kako je u žalbenom postupku jedna službenica ipak odlučivala o tom rješenju, taj je nedostatak je naknadno otklonjen).
Kada bi postojale zakonske odredbe koje bi izrijekom dopuštale takvo donošenje rješenja, tada bi takva obrada i donošenje odluka bili osnovani, no u ovom slučaju je to izostalo.
Stoga doseg članka 22. GDPR ne treba tumačiti samo kao opće ograničenja u pogledu obrade podataka već kao osobno pravo koje svaka osoba može ostvariti.
U uvodnoj odredbi također se navodi da se takve mjere, (koje se poduzimaju prema članku 22.) ne bi smjele odnositi na djecu, te samo pod posebnim uvjetima (slučajevi izričite privole ili javni interes) obuhvaćati posebne kategorije osobnih podataka.
Iste iznimke primjenjuju se očigledno i za alate umjetne inteligencije koji se koriste za donošenje odluka, a sve kako bi se građane zaštitilo od netransparentnih algoritama te obvezalo donositelje odluka na uvođenje ljudske kontrole.
Stoga je prije primjene AI alata potrebno provjeriti jesu li ispunjeni svi uvjeti s aspekta zaštite osobnih podataka prema članku 22. GDPR, a nakon toga utvrditi ostale zakonske zahtjeve prema Aktu o UI.
Igor Dlacic odvjetnik
10.12.2025.
